Kako da ne upropastite sopstveno (i tuđe) dojenje

Pošto je Nacionalna nedelja dojenja u toku, red je i da se malo piše o dojenju. Naime, ovogodišnja tema Svetske nedelje dojenja je kako dojenje može da se održi, odnosno podrži. Kako da dojenje bude uspešno.

Hm.

Kažem hm, jer ne znam nikoga ko ne podržava dojenje, ili ko o dojenju govori kao o nečemu što se ne preporučuje ili što je nepoželjno. A opet, dojenje sve ređe “uspeva” mamama, i sve je teži put ka upostavljanju uspešnog dojenja.

Zašto?

Jer se svakoga dana pričaju pogrešne priče o dojenju. Ali ne mislim na ono priče po komšiluku, rekla mi drugarica, kumina sestra i slično. Pogrešne priče vrlo često možete čuti u školicama za trudnice, u porodilištu, savetovalištu za bebe… Mestima gde se očekuje da čujete dobre i proverene informacije. Da, iz dana u dan pričaju se priče koje remete prirodni tok dojenja i koje stvaraju probleme. (Pročitajte i satiričnu priču Kako se borimo za ad).

Ali kako ja sad da napišem tekst a da ne uvredim zdravstveni sistem? Kako da sročim tekst o pogrešnim savetima u vezi s dojenjem a da ne ponizim patronažne sestre? Kako da ispljunem glasno i jasno šta mislim kako stvari stoje kod nas a da ne započnem rat sa ženama u belim mantilima koje edukuju žene o dojenju? A da prethodno nisu edukovane (čast izuzecima).

Izvinjavam se, ali nisu. Ali nisu one krive.

Nigde u školi, srednjoj, višoj, ili na fakultetu, ne uče ih o dojenju. Uče ih da je ono najbolje za bebu, i tu se priča završava. Kasnije, kada počnu da rade, čuju od starijih koleginica (koje su opet čule od starijih koleginica) šta je to što se ženama priča u vezi s dojenjem. I pričaju tu priču. I žene ih slušaju. I ispostaviće se, ne uspevaju u svojoj nameri i želji da doje. (Procenat o 13 odsto dojenih beba sasvim je dovoljan dokaz).

Pa sam posle nekoliko dana dumanja shvatila da bi bilo najbolje da napišem tekst koji bi pomogao novopečenoj mami da joj dojenje uspe. A ako bi pride i neko ko radi s trudnicama i porodiljama uspeo da ostavi sujetu sa strane i prihvati neke savete, odlično.

 1. Ne pripremajte dojke za dojenje, pripremite mozak

Dojkama nije potrebna nikakva priprema za dojenje. One su spremaju za tu ulogu od vašeg rođenja,

i savršeno će obavljati svoj zadatak i bez ikakvih tretiranja pre porođaja. Detaljnije o tome možete pročitati u tekstu Priprema dojki u trudnoći. Dakle, ne slušajte priču o pripremi bradavica, već pripremite mozak za dojenje: naoružajte se informacijama koje mogu da vam koriste i koje će vam pomoći da dojenje krene kako treba. A evo i korisnog teksta o prvim danima dojenja.

2. Ne trpite bol, dojenje ne treba da boli

Kada beba pravilno uhvati dojku, dojenje ne boli. Neka blaga neprijatnost se može javiti spočetka, ali velika je razlika između bola i nelagodnosti. Ako vas boli, to je pokazatelj da je beba uhvatila samo bradavicu. A kada beba uhvati samo bradavicu, ona ne samo što će vam napraviti ragade (ranice na bradavicama) nego neće dobiti mleko. Možete pogledati video kako da namestite bebu u pravilan položaj.

3. Ne čekajte da dođe mleko, hranite bebu kolostrumom

Kolostrum je često zbog svoje količine potcenjen. Ima ga malo i stoga se misli da ga ima nedovoljno za bebine potrebe, pa je česta preporuka da se bebi doda formula dok ne krene (pravo) mleko. Kolostrum se još naziva i prvom vakcinom i stoga je dragocena svaka kap koju beba dobije. Da, ima ga malo, ali zato što se beba rađa sa želucem veličine klikera i nije joj potrebno više od nekoliko mililitara po podoju prvih dana. Zar mislite da bi priroda namestila tako da beba gladuje dok mleko ne dođe za tri do pet dana? Ne, sve je savršeno prilagođeno bebinim potrebama. Da biste videli koliki je bebin želudac i koliko beba treba da piški i kaki prvih dana, pogledajte infografik.

4. Ne gledajte na sat, već u bebu

Odomaćila se preporuka da se beba doji na tri sata. Pošto se bebe koje dobijaju adaptirano mleko ne hrane češće od tri sata, počelo je da se savetuje da se bebe i doje na tri sata. Što nikako nema smisla. Jer, kao prvo, majčino mleko se vari od 60 do 90 minuta. Kao drugo, svaka beba ima svoj ritam: neke bi jele na sat vremena, neke na dva, neke na četiri sata. Neke sisaju 15 minuta, neke 45. Sve bebe su drukčije, i sve dojke su drukčije, pa je tako nekoj bebi potrebno manje vremena da se nasisa, a nekoj, pak,  trostruko više. Stoga ne možemo gledati ni koliko vremena je provela na dojci i premeštati je na drugu. Kada završi prvu, možemo joj ponuditi drugu, ali je važno ne prekidati bebu da bismo joj dali drugu. Dakle, kao što možete da zaključite: sve je u redu dokle god gledamo bebu a ne u sat .

Problemi koji se najčešće dešavaju kada dojimo na tri sata jesu: mami se češće začepljuju kanali, i češće dobijaju upalu, beba je razdražljiva i gladna jer se čeka određen sat da bi dobila da jede, beba slabije napreduje jer ima nedovoljan broj podoja… (koliko bebe sisaju prvih dana, poslušajte IBCLC Mariju Tarabu u emisiji Mamino ćoše)

5. Ne virkajte u vagu, već pratite bebino sisanje i pelene

Ono što može u startu da vas uznemiri je što je beba posle podoja dobila “samo” 20 grama, a trebalo bi 35, na primer. Pa ćete dobiti preporuku da dodate, recimo, 15 mililitara formule. Da bi beba dobila koliko “treba”. Jer je predviđeno da beba jede određenu količinu po obroku.

Ali zaboravljamo da beba jede različito svaki put. Ne jede istu količinu pri svakom podoju. Pa stoga ne treba da gledamo koliko je mililitara beba uzela, već da gledamo kako sisa i da naučimo šta znači dobar podoj. Beba koja je obuhvatila dosta areole, koja ritmično pomera vilicu i pravi pauzu i vi vidite ili čujete da guta mleko jeste beba koja dobro sisa. Ona će sigurno imati mokre pelene i kakiće svaki dan (prvih nekoliko nedelja).

Ono što može kasnije, posle nekoliko nedelja, da vas uznemiri jeste što je beba dobila “samo” 500 grama, a ne kilu. Opet je gramaža tu da poljulja mami samopouzdanje. Ono što je bitno jeste celokupno bebino zdravstveno stanje. Ako je to jedna zdrava beba, koja ume glasno da plače (gladne bebe štede energiju i spavaju ili nemaju snage da viču), lepo piški i kaki, raste u dužinu, obim glave joj se povećava, i napreduje u kilaži (dakle, ne gubi grame, već ih dobija), onda se ne morate opterećivati time što nije dobila tačno onoliko koliko piše u tabeli (ovde možete videti i tabelu isključivo dojenih beba). Naročito što mnogo faktora utiče na brojke: od toga da je svaka vaga drukčije baždarena i da može pokazivati različitu kilažu (nekad čak i do 400 grama, što je ekstremni slučaj, ali dešava se), a beba se prvo meri na vagi u porođajnoj sali, potom na drugoj kada se otpušta iz porodilišta a onda na trećoj u savetovalištu, do toga da se beba pre merenja dosta ispiški i iskaki i da bude lakša za 150 grama nego da je merena pre nego što je obavila nuždu. Više o dobijanju na težini bebe možete pročitati ovde.

6. Ne dajte bebi cuclu, već dojku

Jer cucla su prazne kalorije. Beba ima potrebu da sisa, sisa cuclu, umori se i spava. Ili pošto se drukčije sisaju cucla i dojka, počne vašu dojku da sisa kao cuclu (konfuzija bradavice) i nastaje problem jer beba tako ne može doći do dovoljno mleka, javlja vam se problem s bradavicama (bolne su, imate ranice…). Možete uvesti cuclu, ako želite, nakon što se uspostavila laktacija.

7. Ne nudite bebi vodu (čajeve, sokove…), već da sisa

Ovde je vrlo lepo objašnjeno zašto se voda ne preporučuje isključivo dojenim bebama. Da, čak ni kada je vrućina.

8. Ne izmlazajte se posle svakog podoja, već se odmarajte

I pratite grudi. Ako je beba sisala i osećate i dalje napetost, možete malo izdojiti, dok napetost ne prođe. Ponekad je potrebno izmusti tek koji mililitar da mama ne oseća toliku težinu u grudima. Ako izmuzete koji mililitar i proverite dojke, i još osećate napetost, izmuzite opet malo, pa ih opet proverite. Razlikujte punoću od prepunjenosti zbog koje osećate nalagodnost. Dakle, u redu je da budu pune, ali nije u redu da vam budu napete i preteške.

Ako budete izmlazali grudi posle svakog podoja, imaćete uvek višak mleka (dojenje funkcioniše po principu ponude i potražnje), i moraćete stalno da se izmlazate, pri tome rizikujući da od viška mleka lako dobijete začepljenje kanala ili mastitis. Više o tome zašto ne treba da se izmlazate posle svakog podoja, pročitajte ovde.

9. Ne uvodite bebi flašicu, neka češće sisa

Svakoj mami nekad prođe kroz glavu da joj je beba gladna. I to je najčešće trenutak kada joj u panici daju flašicu. I to najčešće ad mleka. Pročitajte tekst kako da se izborite s brigom da li je beba gladna. To što je beba popila sve iz flašice ne znači da je bila gladna. To što je popila sve iz flašice može da dovede do toga da beba manje sisa i da proizvodite manje mleka. Ako mislite da je beba gladna, popravite dojenje, vidite šta je uzrok problema (možda je u skoku u razvoju pa mislite da je gladna) i rešite ga, flašica nije rešenje. Uvođenjem flašice ulazimo u začarani krug uvođenja dohrane

uspešno dojenje10. Ne slušajte nikoga osim bebe i sebe 

Bebu – jer će vam ona najbolje reći kad je gladna, a kad žedna; koliko joj treba da se najede i kad je vreme da pređe na drugu dojku; kad joj treba uteha, a kad bi da je sikom uspavate…

A sebe – ako ste se dovoljno informisali. Ovde mislim na to da vam sve u vezi s dojenjem bude jasno i logično. Da ne radite nešto zato što vam je neko tako rekao, ili ste negde pročitali da tako treba, već da znate zašto šta radite. Jer kada znate zašto neke stvari radite, teško da će neko uspeti da vas pokoleba nekim sugestijama i savetima, i teško da ćete uspeti da upropastite sopstveno dojenje, a i tuđe.

Srećno!

 

Izvori:

Kellymom.com, 

Unicef,

Svetska zdravstvena organizacija

Dr Džek Njumen

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.